NASCIMBENE, Mario

NASCIMBENE, Mario, tal. skladatelj (Milano, 28. XI 1913). Studirao kompoziciju i dirigiranje na konzervatoriju u Milanu. Skladao 3 baleta, scenski oratorij te simfonijsku i komornu muziku. Na filmu od 1941 (Ljubav pjeva F. M. Poggiolija); otada je napisao više od 100 partitura stekavši epitet »najfilmskijeg« glazbenika Italije. Prvo priznanje — godišnju nagradu tal. kritike Nastri d'Argento — dobio je za film Rim, jedanaest sati (G. De Santis, 1952), u kojem se već naziru bitna obilježja njegova budućeg stila: storiju o tipkačicama koje traže namještenje popratio je glazbom u kojoj dominira element ritma, ostvaren udaraljkastim instrumentima, ali i korištenjem zvukova pisaćih strojeva. Želeći što dublje povezati glazbu sa sadržajem i psihol. pozadinom, N. često stvara neuobičajene zv. kombinacije ili iznalazi nove izvore zvuka: u Kronici zločina (M. Sequi, 1953) koristi 4 čekića, 8 biciklističkih zvonaca i udaraljke, u Ljubavi u gradu (omnibus, 1953) pojedine epizode prati zvukom samo jednog instrumenta — drombulje, a u Djevojci s kovčegom (V. Zurlini, 1961) suprotstavlja i prepliće 2 kontrastne teme — živahni barokni Allegro na spinetu i jednostavni, nježni desperaterski motiv za gitaru. Karakteristična za nj je i sklonost lajtmotivima koje također oblikuje kontrastno (npr. Dani ljubavi, 1954, i Ljudi i vukovi, 1956, G. De Santisa). Radeći za am. producente prilagođuje se hollywoodskom ukusu pa sklada izrazitije spektakularnu muziku simfonijskog stila (npr. Salamon i kraljica od Sabe, 1959, K. Vidora). Njegov moderni senzibilitet dolazi do izražaja u radu za brit. socijalni realizam (npr. Put u visoko društvo, 1958, J. Claytona), a osobito 60-ih godina, kada se služi elektronskim zv. sredstvima: Martenotovim valovima, magnetofonskim vrpcama s raznim zvukovima i šumovima, pa čak i vlastitom konstrukcijom — mixeramom (npr. Prije milijun godina D. Chaffeyja i Doktor Faust R. Burtona i N. Coghilla, oba 1966). Nagradu Nastri d'Argento osvojio je i za filmove Nasilničko ljeto (V. Zurlini, 1959) i Halo, neka Giuliana za tebe! (M. Franciosa, 1967). Radi i za televiziju.

Ostali važniji filmovi: Morske nemani (F. De Robertis, 1948); Zorrov san (M. Soldati, 1951); Ljubav me upropaštava (M. Soldati, 1951); O. K., Nerone (M. Soldati, 1951); Mandrinave pustolovine (M. Soldati, 1952); Praznici s gangsterom (D. Risi, 1952); Da poludiš! (G. W. Pabst, 1953); Osnovna škola (A. Lattuada, 1954); Bosonoga kontesa (J. L. Mankiewicz, 1954); Aleksandar Veliki (R. Rossen, 1956); Ljubav i čavrljanje (A. Blasetti, 1957); Mirni Amerikanac (J. L. Mankiewicz, 1958); Vikinzi (R. Fleischer, 1958); Kartaga u plamenu (C. Gallone, 1960); Sinovi i ljubavnici (J. Cardiff, 1960); Spartak (S. Kubrick, 1960); Garsonijera (G. De Santis, 1960); Romanov i Julija (P. Ustinov, 1961); Franjo Asiški (M. Curtiz, 1961); Baraba (R. Fleischer, 1962); Jessica (J. Negulesco, 1962); Proces u Veroni (C. Lizzani, 1962); Svjetlo na pjaci (G. Green, 1962); Soldatuše (V. Zurlini, 1965); Prva spokojna noć (V. Zurlini, 1972); Godina prva (R. Rossellini, 1975); Mesija (R. Rossellini, 1977).